Kao što učimo u školi, pamćenje se dijeli na kratkotrajno i dugotrajno. Svatko od nas želi zapamtiti određene događaje ili osobe,ali isto tako neke želi zaboraviti.

Nitko nije u stanju objasniti sposobnost mozga da pamti i koristi stečena znanja i iskustva, iako znamo dosta metoda kako da lakše zapamtimo i prisjetimo se željenih događaja.

Memorija ili pamćenje je sposobnost da se zadrži u sjećanju sve što smo doživjeli u bliskoj ili dalekoj prošlosti.

Sve što čovjek proživi ostavlja trag u mozgu. Najveći problem je samo prisjećanje na događaj koji vam je zacrtan u mozgu. Na primjer, kad vas profesor pita da li se sjećate obrađivane teme od prošlog tjedna bit će vam puno teže sjetiti se nego da je spomenuo temu i pitao vas da li je o njoj već bilo govora. To je metoda takozvanog okidača.

Drugi način pamćenja je pomoću slika. Netko puno lakše pamti događaje iz prethodne godine zahvaljujući stvorenoj slici o događaju koji se desio, ali taj trag postupno blijedi ukoliko ga ne potakne neko slično ili ponovljeno iskustvo, ili ako ga sami ne obnovimo.

Izvor slike: http://www.e-kako.hr/images/resized/images/sekcije/drustvo/kako-pamtimo_330_220.jpg

Postoji nekoliko načina pamćenja. Jedan od njih je sjećanje. Ako vas nekoliko dana poslije nekog tuluma pitaju za imena ljudi koji su bili tamo, pokušat ćete se prisjetiti njihovih imena i lica. U najboljem slučaju, sjetit ćete se i lica i imena, ali nećete moći povezati koje ime pripada kojem licu. A ako vas netko pita je li Ivan bio na toj zabavi, može vam se dogoditi da ga prepoznate po imenu kao osobu koja je zaista bila na zabavi.

Zapravo, teže se sjetiti nego prepoznati. Ukoliko prepoznajete situaciju, prepoznajete ju zahvaljujući vizualnoj predstavi. To nazivamo vizualno pamćenje. Jednako tako, netko lakše pamti pjesmu koju je pročitao ili vic koji je čuo. To nazivamo auditivnim pamćenjem. Osim toga, moguće je pamtiti i pomoću asocijacija. Svaki doživljaj je popraćen s još nekom radnjom koja se odvija istodobno, neposredno prije ili mrvicu poslije. I te dvije radnje vas mogu asocirati baš na doživljaj kojeg se želite sjetiti. I kad se sjetite takvog događaja, obično se sjetite i onoga što je taj događaj pratilo.

Zaboravljanje je jedan od kognitivnih fenomena koji je oduvijek budio čovjekovo zanimanje, kroz cjelokupnu povijest čovječanstva.
Nijedan čovjek nije svjestan koliko pamti!

Zatvorite oči i pokušajte se sjetiti svega što ste vidjeli - svih ljudi, svih kuća, svih ulica, svih stvari koje ste ikad vidjeli i svih riječi i brojeva koje ste ikad naučili. Izgleda da nema kraja.

Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. Zaboravljanjem nastaju promjene nastale učenjem. Potpunog zaboravljanja nema, jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama, pa se u određenim uvjetima može pobuditi.

U našem mozgu postoji centar za pamćenje, gdje su milijuni pojmova smješteni u "skladi­šte", isto tako uredno kao u dobroj knjižici. Mi još ne znamo kako se zbiva ovo čudo slaganja i smještanja u registar, ali znademo da se to zbiva na jedan točno određeni način, ovisno o pred­metu.

Izvor slike: http://www.e-kako.hr/images/resized/images/sekcije/drustvo/kako-zaboravljamo_330_220.jpg

Pošto su pojmovi svrstani u određeni red, moguće je da jedan dio "skladišta" bude oštećen ili uništen, a da drugi dijelovi ostanu netaknuti. Na primjer, poslije povrede mozga ili krvarenja u mozgu može biti uništen dio "skladišta" za pamćenje samo određenih pojmova. Čovjek može "zaboraviti" kako da upotrebljava riječi, ali se još uvijek znade koristiti brojevima.

Ponekad ljudi gube sposobnost vidnog pre­poznavanja zato što su stari ili zbog neke povrede koja im ne dopušta da prepoznaju predmete koje gledaju. Mogu gledati loptu, a da ne znaju što je to. Ali, ako je dodirnu, u stanju su je prepoznati zato što prepoznavanje stvari opi­pavanjem ne ovisi o "skladištu" za vidno pamćenje.
Naš mozak ima i jedan centar za pamćenje zvukova. Tu su uskladišteni zvuči koje pamtimo, kao u golemoj diskoteci u kojoj se čuvaju gramofonske ploče.
Najčešće se misli kako je zaboravljanje uzrokovano vremenom, što najviše dolazi do izražaja u poznatoj narodnoj poslovici "Vrijeme liječi sve rane". Mnoga psihologijska istraživanja, međutim, dokazuju upravo baš suprotno.

Kako spriječiti zaboravljanje?

1. Nastojati zapamtiti – usmjerenost i koncentracija na to što se uči ili zbiva, namjera da se zapamti na dulji rok, pozitivno djeluju na zapamćivanje.
2. Dobro naučena građa otpornija je na zaboravljanje  –  prenaučiti ili ponoviti naučeno.
3. Aktivno reagirati - pamtimo svoje reakcije na događaj, nastojati  višestruko reagirati - formulirati svojim riječima, zapisati, razmišljati.
4. Tražiti značenje materijala -  povezati s poznatim, postavljati pitanja sam sebi, razmisliti kako bi to rastumačili nekom drugom.
5. Verbalizirati naglas - jedno glasno ponavljanje poboljšava zapamćivanje čak do 25%.
6. Rasporediti ponavljanje u vremenu sukladno  krivulji zaboravljanja.
    

Čovjek može i potpuno izgubiti pamćenje, što se naziva amnezija.
Alzheimerova bolest, neizlječivi progresivni poremećaj pamćenja i prava javnozdravstvena pošast bliske budućnosti.